Srpska pravoslavna crkva i vernici 31. oktobra (18. oktobra po julijanskom) slave Svetog apostola i jevanđelistu Luku.
Sveti apostol i jevanđelista Luka je bio lekar i prijatelj apostola Pavla.
Smatra se da je bio Grk, rodom iz Antiohije. Predanje tvrdi da se
bavio živopisom i da je prvi naslikao ikone Isusa Hrista, Bogorodice i
apostola Petra i Pavla. Te ikone su bile uzor svim kasnijim ikonama,
zbog čega se sveti Luka smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa.
Pratio je apostola Pavla na drugom i trećem misionarskom putovanju,
od Filipa do Rima. Posle smrti apostola Pavla, nastavio je da propoveda
Jevanđelje po Italiji, Dalmaciji, Makedoniji i drugim zemljama.
U starosti sveti Luka je otputovao u Egipat radi propovedi
Jevanđelja. Tamo on blagovesteći Hrista pretrpe mnoge muke i izvrši
mnoge podvige. U gradu Aleksandriji on rukopoloži za episkopa Avilija na
mesto Aniana, rukopoloženog svetim jevanđelistom Markom. Vrativši se u
Grčku, sveti Luka ustroji Crkve naročito u Beotiji, rukopoloži
sveštenike i đakone, isceli bolesne telom i dušom.
Prema predanju, apostol Luka je imao 84. godine kad su ga uhvatili
idolopoklonici i ubili obesivši ga o granu masline u gradu Tebi
Beotijskoj.
Sahranjen je u Tivi, glavnom gradu Beotije, gde su se dešavala mnoga
čuda. Tu su se ove svete čudotvorne mošti nalazile do druge polovine 4.
veka, kada su prenesene u Carigrad, u vreme cara Konstancija.
U 4. veku naročito se pročulo mesto gde su počivale časne mošti svetoga
Luke, zbog isceljivanja koja su se zbivala od njih. Posebno isceljivanje
od bolesti očiju. Saznavši o tome car Konstancije je poslao upravnika
Egipta Artemija da mošti svetoga Luke prenese u prestonicu, što je i
bilo učinjeno veoma svečano.
Njegove mošti se čuvaju u Carigradu, dok se njegovo stopalo nalazi u
crkvi Roždestva Presvete Bogorodice u manastiru Kosijerevo u selu
Petrovići.
Običaji našeg naroda sežu iz davnih vremena i u
mnogim krajevima zemlje ostali su nepromenjeni, autentični kao pre više
vekova i danas predstavljaju divan aktuelan spoj tradicionalnih
vrednosti i vere. Tako se na na Lučindan puštaju ovnovi da skaču na
ovce, a čobanima se daje svečan i bolji ručak, nose im se pite pazarice,
kolači, … Prema stadu se znalo i dal će „alaudža“ na zemlju. Kada ovca
„zateže“, znači biće teška zima. Ako ovce lakše primaju ovnove, veruje
se da će proleće ranije doći.
U većini krajeva u Srbiji, na Svetog Luku se koncima opasuju torovi
da vukovi ne bi davili stoku, a govori se i: „Ide Luka, eto vuka“ ili
„Sveti Luka, sneg do kuka“, jer dolazi zima i vukovi dolaze do sela.
U južnoj Srbiji se po prvom gostu koji uđe u kuću na Lučindan gata
kakva će zima ili godina biti. U Crnoj Gori kažu da je duga na nebu
pojas Svetog Luke. Sveti Luka moli Boga za nas!
Danas nikako ne bi trebalo da budete preki i nervozni, da se upuštate
u svađe i rasprave, jer je Sveti Luka bio blag i miran i uvek pomagao
ljudima!
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.